Marta i Marija - kruh i riječ (fra Bože Vuleta)

Marta i Marija. Sestre. Iz obitelji s kojom je Isus prijateljevao. Prijateljski posjet događa se za stolom. Stol je mjesto okrepe za tijelo i za dušu. Jer, «čovjek ne živi samo o kruhu». Potrebna mu je i riječ kao hrana. Prijatelji ne otvaraju usta samo za hranu i piće. Otvaraju ih za riječ.

Prostor u kojem prijatelji prijateljuju nikada nije tijesan da bi skučio osjećaj slobode. Nikada nije preširok da bi među prijateljima bio preprekom bliskosti. Prijateljima svaki prostor postaje dom. Svaki prijateljski stol je dovoljno velik da na nj posluže i s njega blaguju kruh i riječ. Svaki pruža dovoljno udoban užitak blagovanja. Prijatelji međusobno razmotavaju svežnje blaga svojih duša. To mogu činiti prije jela, za vrijeme jela i poslije jela. Ako prije zazvoni glad u duši, blaguje se riječ. Kad se javi zvono iz želuca, posežu za hranom. Nisu opterećeni redoslijedom, načinom pripreme, protokolom posluge. Jedno je potrebno. Potrebno je da su tu, otvorenih čula za sve što jesu.

Za vrijeme Isusova posjeta Marta se opteretila brigom da bude besprijekorna domaćica. Odredila je kad mora zazvoniti zvonce za početak večere. Dotle sve treba biti spremno. Prečula je zvono u duši svoje sestre Marije koje je oglasilo glad u njezinoj duši. Zato Marta svojoj sestri preko Isusa upućuje prijekor što dovodi u opasnost i sebe i nju da ne budu dobri domaćini.

Isus uzvraća blagim prijekorom: «Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno». Marta je očito bila obuzeta brigom za svaki detalj dobrodošlice. Usredotočenoj na detalje očito je izmakla cjelina. Izmaklo joj je ono jedno potrebno.

Isus ne kaže što je to «jedno potrebno». Ostavio nam je prostor za nagađanje. Pretpostavimo da je Marta upala sa svojim prijekorom u trenutku kad je Isus govorio Mariji i onima oko nje: «Ne budite zabrinuti!» «Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo pridodati». Isus određuje prioritete. Najprije Kraljevstvo Božje. Isus ne isključuje ništa. Kaže, «sve će vam se ostalo pridodati». Ističući Marti to jedno potrebno, ne isključuje sve drugo. Kaže: «Marija je izabralo bolji dio, koji joj se neće oduzeti». Nije prezreo to što Marta radi. Samo kaže da je Marija izabrala bolji dio. I kaže zašto je bolji. Bolji je jer «joj se neće oduzeti». Izabrala je «kruh za život vječni». Izabrala je izvor «koji struji u život vječni».

Marta je tako postala simbolom brige za tjelesne potrebe. Marija za duhovne. No, Marta i Marija su sestre. Blizanke. Sestre bez obzira na razlike i na izbor. Kruh i riječ su sestre. Blizanke – ali ne sijamske. 

Naše tjelesne i duhovne potrebe su sestre. Marti tjelesne potrebe mogu biti izlikom da zapostavi duhovne. Mariji duhovne mogu biti izlikom zapostavljanju ovozemaljskih obveza. Da je Marija zatražila od Isusa da je iz ove «doline suza» preseli u nebesa, vjerojatno bi čula ono što je čuo Petar kad je nagovarao Isusa da ne prihvati križ života. Isus ga je nazvao sotonom. Rekao bi joj da mora proći stazom njegova ovozemaljskoga životnoga puta.

Isus je Marti i Mariji, sestrama, kazao kuda im je usmjeriti pogled i korak na stazama i bespućima ovozemaljskoga proputovanja. Tamo gdje nam je doći jest «bolji dio», jest ono «jedino potrebno».

fra Bože Vuleta

Aktualno